Dječiji crtež kao pokazatelj razvoja djeteta
U toku razvoja djeteta svi mi uživamo u crtežima naše djece. Ponekad se usudimo čak i tumačiti dječiji crtež. Tada bi trebalo da prilikom tumačenja dječijih crteža znamo da nije važno šta je dijete nacrtalo, već što je izrazilo i što je htjelo da izrazi. Zbog toga je veoma važno voditi razgovor sa dijetetom o crtežu, da bi se dobili što dragocjeniji podaci o samom djetetu i njegovom stanju. Podaci do kojih dođemo na ovaj način su veoma značajni jer nas obavještavaju o postojanju nekog problema i o stepenu uticaja određene situacije na formiranje konkretne ličnosti tj. njegove ličnosti.
Ipak, moguće je i na osnovu crteža koje je dijete nacrtalo zaključiti ponešto o dijetetu, o njegovom mentalnom profilu. Ako uzmemo npr. fenomen boja, možemo reći da nam percepcija boja dosta dobro otkriva mentalni uzrast, emocionalno stanje pa čak i karakterna svojstva ličnosti.
Pri analizi dječjih crteža pažnju trebamo obratiti na potez, boje i predmete. Analizirajući dječji crtež, stručnjaci (dječji psiholozi, psihijatri, psihoterapeuti) pozornost obraćaju na nekoliko elemenata kao što su kontekst u kojem dijete crta te djetetova dob jer postoje razlike u crtanju, primjerice trogodišnjaka i osmogodišnjaka.
Veliki broj pedagoga-psihologa tokom ovog vijeka je istraživalo dječiji crtež. Svi su oni došli do zajedničkog zaključka: Slikanje i crtanje u dječijoj dobi su značajni način izražavanja dječije volje, težnje, maštanja, tjeskobe. Svaki dječiji crtež i boja zastupljena na njemu pokazuje nam unutrašnji život i osjećaje djeteta. Na osnovu toga može se čvrsto zaključiti povezanost između intelektualnog razvoja i načina grafičkog prikazivanja.
