JU OŠ Musa Ćazim Ćatić Sarajevo

Stilovi roditeljstva

DOBRE NAMJERE NISU DOVOLJNE!

Odrasli žele pomoći djeci, ali djeca ipak ponekad odbijaju tu „pomoć“. Djeci često padne mrak na oči kad čuju roditelje kako kažu „ Hajde da ti dam dobar savjet „!

MOŽDA odrasli previše vjeruju u metode „ pomoći“ koje nisu djelotvorne – npr.- zanovijetanje, optuživanje, prijetnja, uspoređivanje, briga, kritiziranje, kažnjavanje..

ČESTO je ono što odrasli nazivaju pomoć samo nježno prikriveni pokušaj navođenja djece da postupe onako kako odrasli misle da je najbolje.

A PONEKAD odrasli i ne znaju šta treba uraditi da bi pomogli.

ZAPRAVO  ako želimo pomoći djeci u sazrijevanju, moramo utrošiti mnogo vremena i truda.

POVREMENO – odrasli postaju frustrirani i misle da će kažnjavanjem zaustaviti djecu da rade loše stvari.

U osnovi svih roditeljskih postupaka su odgojni ciljevi koje roditelji žele postići i vrijednosti kojima teže i koje pokušavaju prenijeti svom djetetu. Umijeće odgajanja se zasniva na uvjerenjima roditelja  o tome šta je dobro za  dijete.

Odgoj djeteta podrazumijeva toplinu, razumijevanje, ljubav i podršku koju roditelji pružaju  djetetu ali i kontrolu koju čine roditeljska očekivanja, zahtjevi i nadzor.

Stav koji roditelji imaju o odgoju, odnosno način postavljanja granica i pravila, dogovaranje i donošenje odluka, način komunikacije – kako i koliko se unutar porodice razgovora, način iskazivanja ljubavi i discipliniranje djeteta  predstavlja STIL RODITELJSTVA.

Ovisno o tome u kojem omjeru i na koji način u svom odgoju roditelji primjenjuju  ljubav , podršku i razumijevanje s jedne strane, ili zahtjeve i očekivanja s druge strane –  postoje različiti odgojni stilovi od kojih svaki na drugačiji način utječe na razvoj djetetove ličnosti i njegovo ponašanje, a to su:

  • Ravnodušni i zahtjevni stil (kruti i strogi / autoritarni)
    Autoritarni odgojni stil ima jasna očekivanja i posljedice – što se na prvi pogled čini dobrim načinom postizanja željenih ciljeva. Međutim, ovaj stil pokazuje vrlo malo topline, ljubavi i podrške djetetu,  te je kombinacija emocionalne hladnoće, velikih zahtjeva i čvrste kontrole. U ovom odgojnom stilu roditeljska ljubav je visoko uvjetovana – djeca bespogovorno izvršavaju roditeljske zahtjeve iz straha od kazne ili straha da će izgubiti roditeljsku ljubav.
  • Ravnodušni i popustljivi stil (zanemarujući / indiferentan)
    Zanemarujući ili indiferentni roditeljski stil kombinacija je emocionalne hladnoće i slabe kontrole, previše slobode za dijete i nepostavljanje granica između dobrih i loših postupaka. Odgojnih ciljeva nema, roditelji su zaokupljeni sami sobom, ne obraćaju previše pažnje na dijete, postavljaju male zahtjeve, nema kontrole ali ni topline, pa dijete ne osjeća sigurnost i zaštitu od strane roditelja. Odnos roditelj–dijete zasniva se na niskoj razini razumijevanja i interesa za dijete i njegove aktivnosti, neprovođenju zajedničkog vremena i neiskazivanja roditeljske ljubavi. Ovakav odgojni stil često dovodi dijete do razočarenja.
  • Brižni i popustljivi stil (prezaštićujući / permisivni)
    Popustljivi stil (permisivni) podrazumijeva poklanjanje puno ljubavi i pažnje djetetu, ali uspostavljanje malo discipline. Roditelji koji koriste permisivni stil postavljaju premale zahtjeve pred svoju djecu kojih se često ni sami ne pridržavaju. Oni zapravo udovoljavaju svim dječijim željama i prohtjevima i nastoje ga zaštititi od svih štetnih utjecaja i realnog svijeta. Dakle, odnos je pretjerano zaštićujući i roditelji brinu o svakoj sitnici, pri čemu umjesto djeteta čine i ono što dijete može samo uraditi. Međutim, djecu je potrebno pustiti da dožive određeni stepen frustracije kako bi iz vlastitih iskustava nešto naučili, lakše razumjeli život i svijet oko sebe, te izrasli u odgovorne i zrele osobe. Odnos roditelj – dijete temelji se na velikoj emocionalnoj osjetljivosti roditelja spram djeteta, na prevelikoj slobodi i neovisnosti djeteta bez postavljanja granica i pravila, te kontrole u ponašanju.
  • Brižni i zahtjevni stil (autoritativni / demokratski / dosljedni) Autoritativni ili demokratski stil je kombinacija emocionalne topline i čvrste kontrole. Roditelji koji koriste ovaj odgojni stil imaju jasna i realna očekivanja od djeteta, u skladu sa dobi djeteta. On je kombinacija čvrste roditeljskekontrole i puno emocionalne topline i podrške. Prilikom rješavanja problema, dopuštaju fleksibilnost i saradnju s djetetom. Glavni odgojni ciljevi su podrška djetetovoj znatiželji, samouvjerenosti, kreativnosti, sreći, motivaciji i nezavisnosti osjećaja. Odnos roditelj – dijete temelji se na demokratičnosti koja podrazumijeva komunikaciju između roditelja i djeteta, poticanju djeteta i vođenju računa o njegovim osjećajima. Kontrola je usmjerena na djetetova nepoželjna ponašanja, a ne na njegovu ličnost.

    NAPOMENE :

    1. Stil roditeljstva utiče na uspijeh u svim sferama života :
    • akademski uspijeh
    • socijalnu kompetentnost
    • emocionalno stanje
    1. Da bi se dijete razvijalo u pravcu zrele, odgovorne, samosvjesne i pouzdane osobe mora imati adekvatne uzore oko sebe koji će imati razumijevanja za dječije potrebe, te će znati dozirati količinu zahtjeva, nagrade ili kazne i primjeniti onaj odgojni stil koji će voditi pozitivnoj identifikaciji djeteta s uzorom, tj.roditeljima.
    1. Roditelji moraju naučiti kako koristiti vještine kao što su poticanje i davanje priznanja, da bi djeci pomogli da razviju samokritičnost i odgovornost.
Podijeli ovu objavu:
Osnovna škola
“Musa Ćazim Ćatić”

Čekaluša 53
71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina

+387 33 208-567
+387 33 216-567

musacazimc@gmail.com