Svjetski dan hrane se svake godine obilježava 16. Oktobra, na dan kad je 1945. godine u sklopu Ujedinjenih naroda (UN) osnovana Organizacija za prehranu i poljoprivredu. Ovaj se dan obilježava u više od 150 zemalja svijeta.
Prema sadašnjim predviđanjima će do 2050. godine na svijetu živjeti 10 milijardi osoba, a trenutno ne postoji dovoljno prehrambenih izvora koji mogu zadovoljiti nutritivne potrebe tako velike svjetske populacije. Da bi se osigurala dovoljna količina hrane za još dodatnih dva milijuna ljudi u 2050. godini, proizvodnja bi trebala narasti za čak 50 posto na globalnoj razini. Sigurnost hrane je kompleksno pitanje koje zahtijeva holistički pristup u svim područjima – pothranjenost, proizvodnja, doprinosi malih proizvođača, fleksibilnost u proizvodnim pogonima i stabilno korištenje dostupne bioraznolikosti i genetskih izvora.
“Budućnost hrane je u našim rukama” je slogan kojim se obilježava ovogodišnji Svjetski dan hrane, i posvećen je očuvanju poljoprivredno – prehrambenog sistema. Mnogo je razloga za brigu za očuvanje poljoprivredno – prehrambenog sistema, jer način na koji proizvodimo, trošimo i konzumiramo hranu negativno utiče na njegovu održivost. Zemljama je potreban održiv poljoprivredno-prehrambeni sistem koji osigurava dovoljne količine raznolike i zdravstveno ispravne hrane, finansijski dostupne svima. Održivi poljoprivredno-prehrambeni sistemi osiguravaju sigurnost hrane i ishranu za sve, bez ugrožavanja ekonomske, društvene i ekološke osnove, obezbjeđujući bolju proizvodnju, prehranu i okoliš.
Danas smo svjedoci prozivodnje hrane koja nanosi štetu odnosno stvara pritisak na prirodne resurse, okoliš i klimu. Način na koji se proizvodi hrana uništava prirodna staništa i doprinosi izumiranju vrsta i razlogom je nejednakosti među ljudima, uključujući prisustvo prekomjerne tjelesne težine i gojaznosti s jedne strane, te nemogućnosti upražnjavanja zdrave ishrane s druge strane. Sve ovo je posebno bilo naglašeno u uslovima pandemije Covid – 19, što je dodatno pokazalo potrebu hitnih promjena.
Uticaj na na prehrambeno poljoprivredni sistem mogu imati svi od vlade, privatnog sektora, civilnog društva, do svakog pojedinca. Veza i mogući uticaj svakog pojedinca na poljoprivredno- prehrambeni sistem je svakodnevna jer svaki put kad jedemo, mi smo zapravo sudionici tog sistema. Odabir hrane, način na koji je proizvodimo, pripremamo, kuhamo i skladištimo, čine nas sastavnim i aktivnim dijelom načina na koji funkcionira poljoprivredno-prehrambeni sistem.
Zato svi, kao društvo u cjelini možemo novim rješenjima i akcijama “uzeti budućnost hrane u naše ruke” i doprinijeti unapređenju narušenog poljopriverdno- prehrambenog sistema.
Vlade moraju revidirati politike i usvojiti nove, koje potiču održivu proizvodnju pristupačne nutritivno bogate hrane i promoviraju sudjelovanje poljoprivrednika. Politike trebaju biti bazirane na ravnopravnosti, stalnom učenju, inovacijama, te rezultirati povećanjem ruralnih prihoda, osnaženjem malih proizvođača i smanjenjem nepovoljnog uticaja na okoliš. Politike treba da obuhvate sve sektore i dionike koji utiču na prehrambene sisteme, uključujući obrazovanje, zdravstvo, energetiku, socijalnu zaštitu, financije i drugo, i donijeti i usvojiti zajednička rješenja. Sve mjere i aktivnosti trebaju da prate ulaganja i snažna podrška smanjenju negativnih uticaja na okoliš i društvo.
Kao pojedinci možemo pomoći u ostvarenju mjera za unapređenje poljoprivredno – prehrambenog sistema povećavajući potražnju za održivo proizvedenom i nutirivno bogatom hranom, te našim nastojanjima da smanjimo gubitke hrane i otpada.
Fotografije su vlasništvo učenika i nastavnika naše škole. 🙂
