Iskustva evropskih zemalja i postignuća pedagoških nauka, smatraju da koncept osnovne škole treba da bude zasnovan na slijedećem:
- pravo sve djece na osnovno obrazovanje u skladu sa Konvencijom o dječjim pravima,
- obaveznost i besplatnost osnovne škole,
- jačanje odgojne funkcije osnovne škole,
- demokratizacija i depolitizacija obrazovanja,
- decentralizacija, autonomija i odgovornost,
- jednakost i pravičnost u obrazovanju,
- usklađenost sa modernim koncepcijama osnovne škole i kompatibilnost standarda u obrazovanju sa zemljama Evropske unije,
- aktivno učešće lokalne sredine u radu škole (roditelja, lokalne zajednice, udruženja),
- cjelovitost razvoja individue: kognitivnog, afektivnog, psihomotornog i voljnog,
- sloboda, solidarnost i kompetencija u razvoju pojedinca, uvažavanje individualnih
karakteristika i različitosti, - ubrzano napredovanje učenika,
- općeobrazovnost i cjelovitost znanja,
- orijentacija na ishode odgoja i obrazovanja,
- naučna utemeljenost obrazovanja kao doživotnog procesa (cjeloživotno učenje).
Rezultati učenja u školi treba da budu:
- učenička pismenost u širem smislu riječi (čitanje i pisanje, numerička i informatička pismenost, kultura komuniciranja, medijska kultura),
- posjedovanje ličnih vještina (mogućnost donošenja odluka, sposobnost uspješnog nošenja sa teškoćama u životu, briga o vlastitom zdravlju i zdravlju drugih, razvijenost pozitivnih navika, human odnos prema svakom živom biću,…),
- spremnost učenika za prihvatanje uloge odgovornog građanina (koliko cijeni kulturu i običaje drugih ljudi, koliko zastupa jednakost i pravdu, koliko utiče na atmosferu mira i tolerancije u zajednici),
- sposobnost kritičkog mišljenja i uspješnog rješavanja problema,
- razlike na nivou postignuća na početku i na kraju osnovnog odgoja i obrazovanja,
- sposobnost pozitivne komunikacije,
- jasna predstava o značaju nauke i tehnike u savremenom životu,
- izučavanje i korištenje dva strana jezika.
Ovom bi trebalo dodati estetsku dimenziju, likovnu i muzičku pismenost i sposobnost pojedinca da zna napraviti izbor u skladu sa kriterijima lijepog u svim sadržajima.
Najvažnije promjene koje donosi reforma osnovne škole:
- upis u školu djece mlađe hronološke dobi (sa 5,5 godina), polazak u školu sa 6 godina,
- osnovna škola traje devet godina,
- novi Nastavni plan i program za sve razrede od I – IX razreda,
- temeljna znanja i vještine bit će u funkciji globalnog razvoja i globalnih interesa,
- naglašenije afirmiranje novih i fleksibilnijih metoda učenja koje mijenjaju poziciju učenika u nastavi,
- osnovna škola je obavezna i neselektivna za svu djecu bez obzira na razlike u sposobnostima,
- djeca sa blažim smetnjama u razredu bit će integrirana u redovna odjeljenja,
- povećana je odgovornost škole, nastavnika i svih zaposlenih, kao i zajednice u kojoj škola djeluje
- obaveze su jasno naznačene,
- u devetogodišnjoj školi ostvarivat će se bolja veza sadržaja koji s predmet izučavanja sa iskustvenim, životnim sadržajima i bit će u funkciji pripremanja za odgovoran i svrsishodan život,
- devetogodišnja osnovna škola obezbijetit će temeljna znanja i vještine za uspješan nastavak školovanja u srednjoj školi,
- visokoškolsko obrazovanje za sve profile nastavnika i uspostavljanja balansa u zastupljenosti stručnih, te didaktičko-metodičkih i pedagoško-psiholoških sadržaja u edukaciji nastavnika.
Ishodi i kompetencije odgoja i obrazovanja:
- učenička pismenost u širem smislu riječi (čitanje i pisanje, numerička i informatička pismenost, medijska kultura),
- ovladavanje osnovnim znanjima dva strana jezika,
- jasna predstava o značaju nauke i tehnologije u savremenom životu,
- posjedovanje ličnih vještina (mogućnost donošenja odluka, sposobnost uspješnog nošenja s teškoćama u životu, briga o vlastitom zdravlju i zdravlju drugih, razvijenost pozitivnih navika, human odnos prema svakom živom biću,
- spremnost učenika za prihvatanje uloge odgovornog grañanina (koliko cijeni kulturu i običaje drugih ljudi, koliko zastupa jednakost i pravdu, koliko utiče na atmosferu mira i tolerancije u zajednici),
- sposobnost kritičkog mišljenja i uspješnog rješavanja problema,
- sposobnost pozitivne komunikacije,
- razlike na nivou postignuća na početku i na kraju devetogodišnjeg odgoja i obrazovanja.
IZVOR: OKVIRNI NASTAVNI PLAN I PROGRAM za devetogodišnju osnovnu školu u
Federaciji Bosne i Hercegovine
“Sve što se podučava i uči, uči i podučava u učionici, mora imati svoju podršku u svim drugim vannastavnim, pa onda još šire školskim, a onda još šire u vanškolskim i društvenim prilikama, procesima, poduhvatima i aktivnostima. To su odgojni koncepti iz vrijednosnog sistema koje također treba oživjeti, sinhronizirati i prilagoditi djeci i učenicima i njihovim potrebama. U toj mapi već vidimo sistematične programe podrške odgajateljima i odgajateljicama, nastavnicima i nastavnicama, programe profesionalnog razvoja direktorica i direktora, dodjeljivanje markica školama koje su lideri u inovacijama, vrtićima i školama gdje djeca i učenici rado idu. U toj mapi su instrumenti za evaluaciju ukupne školske infrastrukture, koja je u službi postizanja ugodnog i funkcionalnog ambijenta za zdrav rast i razvoj djece i učenika. Dijete i učenik za nas nije samo sudionik, akter procesa podučavanja – djeca i učenici su naši mali-veliki ljudi, građani, koji će vrlo brzo biti donosioci odluka, malih i velikih, svakodnevnih, sa rutinskim i dalekosežnim posljedicama za njih, njihove porodice i naravno njihovu domovinu Bosnu i Hercegovinu u njenoj raskošnoj raznolikosti, kakva se samo na rijetkim mjestima u svijetu susreće. Na rubovima te mape po kojoj reformiramo obrazovanje nalaze se veze sa svim drugim servisima i oblastima društva koji će obrazovnom sistemu dati presudnu svrsishodnost pri postizanju cjelovitog ambijenta koji će biti prijateljski raspoložen prema djeci, mladima i porodici općenito, sa svim njenim potrebama, različitim i sličnim.” – Naida Hota-Muminović, Ministrica za odgoj i obrazovanje
IZVOR: Kurikulum KS, Uvodna riječ ministrice
