DOBRE NAMJERE NISU DOVOLJNE!
Odrasli žele pomoći djeci, ali djeca ipak ponekad odbijaju tu „pomoć“. Djeci često padne mrak na oči kad čuju roditelje kako kažu „ Hajde da ti dam dobar savjet „!
MOŽDA odrasli previše vjeruju u metode „ pomoći“ koje nisu djelotvorne – npr.- zanovijetanje, optuživanje, prijetnja, uspoređivanje, briga, kritiziranje, kažnjavanje..
ČESTO je ono što odrasli nazivaju pomoć samo nježno prikriveni pokušaj navođenja djece da postupe onako kako odrasli misle da je najbolje.
A PONEKAD odrasli i ne znaju šta treba uraditi da bi pomogli.
ZAPRAVO ako želimo pomoći djeci u sazrijevanju, moramo utrošiti mnogo vremena i truda.
POVREMENO – odrasli postaju frustrirani i misle da će kažnjavanjem zaustaviti djecu da rade loše stvari.
U osnovi svih roditeljskih postupaka su odgojni ciljevi koje roditelji žele postići i vrijednosti kojima teže i koje pokušavaju prenijeti svom djetetu. Umijeće odgajanja se zasniva na uvjerenjima roditelja o tome šta je dobro za dijete.
Odgoj djeteta podrazumijeva toplinu, razumijevanje, ljubav i podršku koju roditelji pružaju djetetu ali i kontrolu koju čine roditeljska očekivanja, zahtjevi i nadzor.
Stav koji roditelji imaju o odgoju, odnosno način postavljanja granica i pravila, dogovaranje i donošenje odluka, način komunikacije – kako i koliko se unutar porodice razgovora, način iskazivanja ljubavi i discipliniranje djeteta predstavlja STIL RODITELJSTVA.
Ovisno o tome u kojem omjeru i na koji način u svom odgoju roditelji primjenjuju ljubav , podršku i razumijevanje s jedne strane, ili zahtjeve i očekivanja s druge strane – postoje različiti odgojni stilovi od kojih svaki na drugačiji način utječe na razvoj djetetove ličnosti i njegovo ponašanje, a to su:
- Ravnodušni i zahtjevni stil (kruti i strogi / autoritarni)
Autoritarni odgojni stil ima jasna očekivanja i posljedice – što se na prvi pogled čini dobrim načinom postizanja željenih ciljeva. Međutim, ovaj stil pokazuje vrlo malo topline, ljubavi i podrške djetetu, te je kombinacija emocionalne hladnoće, velikih zahtjeva i čvrste kontrole. U ovom odgojnom stilu roditeljska ljubav je visoko uvjetovana – djeca bespogovorno izvršavaju roditeljske zahtjeve iz straha od kazne ili straha da će izgubiti roditeljsku ljubav.
- Ravnodušni i popustljivi stil (zanemarujući / indiferentan)
Zanemarujući ili indiferentni roditeljski stil kombinacija je emocionalne hladnoće i slabe kontrole, previše slobode za dijete i nepostavljanje granica između dobrih i loših postupaka. Odgojnih ciljeva nema, roditelji su zaokupljeni sami sobom, ne obraćaju previše pažnje na dijete, postavljaju male zahtjeve, nema kontrole ali ni topline, pa dijete ne osjeća sigurnost i zaštitu od strane roditelja. Odnos roditelj–dijete zasniva se na niskoj razini razumijevanja i interesa za dijete i njegove aktivnosti, neprovođenju zajedničkog vremena i neiskazivanja roditeljske ljubavi. Ovakav odgojni stil često dovodi dijete do razočarenja.
- Brižni i popustljivi stil (prezaštićujući / permisivni)
Popustljivi stil (permisivni) podrazumijeva poklanjanje puno ljubavi i pažnje djetetu, ali uspostavljanje malo discipline. Roditelji koji koriste permisivni stil postavljaju premale zahtjeve pred svoju djecu kojih se često ni sami ne pridržavaju. Oni zapravo udovoljavaju svim dječijim željama i prohtjevima i nastoje ga zaštititi od svih štetnih utjecaja i realnog svijeta. Dakle, odnos je pretjerano zaštićujući i roditelji brinu o svakoj sitnici, pri čemu umjesto djeteta čine i ono što dijete može samo uraditi. Međutim, djecu je potrebno pustiti da dožive određeni stepen frustracije kako bi iz vlastitih iskustava nešto naučili, lakše razumjeli život i svijet oko sebe, te izrasli u odgovorne i zrele osobe. Odnos roditelj – dijete temelji se na velikoj emocionalnoj osjetljivosti roditelja spram djeteta, na prevelikoj slobodi i neovisnosti djeteta bez postavljanja granica i pravila, te kontrole u ponašanju.
- Brižni i zahtjevni stil (autoritativni / demokratski / dosljedni) Autoritativni ili demokratski stil je kombinacija emocionalne topline i čvrste kontrole. Roditelji koji koriste ovaj odgojni stil imaju jasna i realna očekivanja od djeteta, u skladu sa dobi djeteta. On je kombinacija čvrste roditeljskekontrole i puno emocionalne topline i podrške. Prilikom rješavanja problema, dopuštaju fleksibilnost i saradnju s djetetom. Glavni odgojni ciljevi su podrška djetetovoj znatiželji, samouvjerenosti, kreativnosti, sreći, motivaciji i nezavisnosti osjećaja. Odnos roditelj – dijete temelji se na demokratičnosti koja podrazumijeva komunikaciju između roditelja i djeteta, poticanju djeteta i vođenju računa o njegovim osjećajima. Kontrola je usmjerena na djetetova nepoželjna ponašanja, a ne na njegovu ličnost.NAPOMENE :
- Stil roditeljstva utiče na uspijeh u svim sferama života :
- akademski uspijeh
- socijalnu kompetentnost
- emocionalno stanje
- Da bi se dijete razvijalo u pravcu zrele, odgovorne, samosvjesne i pouzdane osobe mora imati adekvatne uzore oko sebe koji će imati razumijevanja za dječije potrebe, te će znati dozirati količinu zahtjeva, nagrade ili kazne i primjeniti onaj odgojni stil koji će voditi pozitivnoj identifikaciji djeteta s uzorom, tj.roditeljima.
- Roditelji moraju naučiti kako koristiti vještine kao što su poticanje i davanje priznanja, da bi djeci pomogli da razviju samokritičnost i odgovornost.
