Šesnaest dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja je godišnja međunarodna kampanja koja počinje 25. novembra, na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama i traje do 10. decembra, Dana ljudskih prava. Pokrenule su ga aktivistkinje na inauguracijskom Women’s Global Leadership Institutu 1991. godine, a nastavlja da ga koordinira Centar za žensko globalno liderstvo. Pojedinci i organizacije širom svijeta koriste ga kao organizacionu strategiju kako bi pozvali na prevenciju i eliminaciju nasilja nad ženama i djevojčicama.
Kao podrška ovoj inicijativi civilnog društva, UNiTE kampanja generalnog sekretara Ujedinjenih naroda do 2030. za okončanje nasilja nad ženama (UNiTE kampanja) poziva na globalne akcije za povećanje svijesti, poticanje napora u zagovaranju i razmjenu znanja i inovacija.
Kampanje 16 dana aktivizma za podizanje svijesti o različitim oblicima nasilja nad ženama kroz istoriju od osnivanja su se povremeno ponavljale, zbog značaja tema i/ili njihove povezanosti sa ljudskim pravima svih ljudi.
Nasilje u porodici možemo definirati kao obrazac ponašanja koji koristi jedna osoba u vezi kako bi izvršila moć i kontrolu nad drugom osobom.
Nasilje u porodici nije “problem u vezi” ili “incidentni, pojedinačni događaj“. To je obrazac ponašanja koji počinje s nečim naizgled malim i beznačajnim, a zatim eskalira s vremenom i po svojoj prirodi postaje sve opasnije.
Nasilje u porodici postoji u različitim oblicima, ali zajednička nit među njima je cilj da se održi moć i kontrola. Zlostavljanje može imati oblik fizičkog, seksualnog, emocionalnog i finansijskog.
Tehnološka pojava nasilja tj. elektronska ili cyber zloupotreba je također sve češća. Tehnološko zlostavljanje može uključivati nasilnu osobu koja postavlja slike žrtve na internet ili šalje prijetnje, ili ucjenjuje putem tekstualne poruke ili e-pošte.
Zlostavljanje može imati različite efekte na žrtvu, djecu u domaćinstvu i širu zajednicu.
Dugotrajni učinci zlostavljanja na žrtvu razlikuju se od osobe do osobe i mogu uključivati napade panike, anksioznost, probleme sa spavanjem, lomove kostiju u raznim fazama zarastanja, mnogostruke povrede i traume, depresiju … Posebno su osjetljivi periodi kod zlostavljanja kada osoba koja trpi nasilje odluči da napusti takvu vezu, npr. period razvoda.
Djeca u domaćinstvu različito, shodno dobi, reaguju na svjedočenje ili vlastito preživljavanje nasilja unutar porodice. Kod mlađe djece pokazuje se regresivno ponašanje, kao što je sisanje palca ili mokrenje u krevet. Tinejdžeri koji svjedoče ili doživljavaju nasilje u kući mogu pokazati agresivno ili nasilno ponašanje prema drugima, razviti depresiju ili anksioznost, izolirati se ili upustiti u samodestruktivno ponašanje.
Nasilje u porodici takođe utiče na zajednicu kao javnozdravstveni problem, jer smanjuje produktivnost na radnom mjestu. Mnoge žrtve izostaju s posla zbog povreda uzrokovanih zlostavljanjem ili zbog straha da će osoba koja ih zlostavlja znati gdje ih pronaći. Viktimizacija je takođe povezana sa troškovima bolničke njege, posjeta hitnoj pomoći, njege ljekara, stomatološke njege, hitnog transporta, fizikalne terapije i zaštite mentalnog zdravlja.
Ljudi mogu imati mnogo razloga da ostanu sa nasilnim partnerom, uključujući:
- Strah od strane nasilne osobe
- Nadaju se da će se osoba koja zlostavlja promijeniti
- Nemaju gdje drugo otići
- Nedostatak adekvatnih finansija ili finansijsko oslanjanje na osobu koja zlostavlja
- Strah od gubitka starateljstva nad djecom …
Na redovnom Vijeću učenika predstavnici svojih odjeljenja naše škole su poslali poruke povodom 25. novembara – Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama (fotografija u zaglavlju posta).
Fotografije su vlasništvo učenika i nastavnika naše škole. 🙂
