26. oktobar obilježava se kao Međunarodni dan međusobnog pomaganja i predstavlja zapravo poziv svim ljudima da zastanu na tren, pogledaju oko sebe, uoče ljude kojima je pomoć potrebna i pomognu im.
Ovaj dan nam služi kao podsjetnik kako je potrebno da se s vremena na vrijeme osvrnemo oko sebe i osluhnemo potrebe drugih ljudi oko nas. Pritom ne mislimo samo na materijalnu pomoć drugoj osobi, jer s obzirom na situaciju u kojoj se trenutno nalazimo oko nas puno je više onih kojima je potrebna osoba koja će ih lijepo pozdraviti, nasmijati se, saslušati, utješiti, dati dobar savjet i podijeliti toplu riječ sa njima.
U tome i jest smisao ovog dana: da barem na jedan dan zaboravimo sve prepreke i granice koje nas dijele, razgovaramo sa prijateljem sa kojim se inače i ne družimo, pomognemo roditeljima u pospremanju kuće ili sobe, da pomognemo nani i dedi, komšijama koji su stari i bolesni, kao i svima ostalima kojima je potrebna naša pomoć (porodicama koje su u socijalnoj potrebi, porodicama koje su preživjele nedavne poplave …).
Pomaganjem kod djece njegujemo empatiju i potičemo altruizam koji može biti zarazan; jer kada djeca gledaju roditelje, nastavnike i druge odrasle osobe (javne ličnosti..) kako čine dobra djela i pomažu motivirat će i njih da se uključe u želji da pomognu.
Čin pomaganja onim koji su u stvarnoj potrebi potaknuti će osjećaj kod djece da se kroz malu intervenciju se može mijenjati svijet, a to posljedično dovodi i do osjećaja veće osobne vrijednosti i dodatne svrsishodnosti (smislenosti) vlastitog postojanja. Znanstveno je dokazano kako pružanje pomoći, podrške i potpore drugima pozitivno utječe na tjelesno i mentalno zdravlje pomagača.
Izvor pozitivnih internalnih procesa može biti socijalne naravi jer se kroz pomaganje, šire i oplemenjuju međusobni kontakti, smanjuje se usamljenost, te se prima povratna zahvalnost osobe kojoj smo učinili dobro djelo.
U procesu pomaganja dolazi i do neurohemijskih procesa u vidu otpuštanja dopamina, serotonina i oksitocina koji su zaduženi za poticanje osjećaja sreće, zadovoljstva i ispunjenosti, a to dovodi i do reduciranja i negativnih efekata doživljaja stresa. Mozak nam omogućava da se pružanje pomoći i podrške drugima interpretira kao primanje osobne nagrade.
Fotografija preuzeta sa: https://pixabay.com/