Prijateljstvo je jedan od najvažnijih faktora u procesu odrastanja i socijalizacije djece. Druženje i komunikacija sa vršnjacima pruža mnogo prostora za igru i učenje, ali i razvoj socijalnih vještina: razumijevanje, prihvaćanje, odbacivanje, identifikacija, dokazivanje, pripadnost, kompetitivnost…
Kontakti sa prijateljima predstavljaju poligon za jačanje samopouzdanja i samokritičnosti, odgovornosti, iskrenosti ali i prostor za promjene i nove uloge u životu. Zahvaljujući ulogama i uticajima koje na djecu imaju prijatelji, dječaci i djevojčice sebe prilagođavaju vanjskom svijetu – roditeljima, braći i sestrama, nastavnicima, komšijama, rodbini… Ukoliko su odnosi i uloge među prijateljima pozitivni, iskreni, dobronamjerni, bazirani na uzajamnoj brizi, ljubavi, poštovanju, pomaganju, humoru – utoliko će se i djeca razviti u društveno poželjne ličnosti koje će znati dozirati svoju energiju i nastup prema drugima. Pri svemu tome je naravno bitna i vlastita volja. Nažalost, često smo svjedoci da neka djeca i mladi rade suprotno od nastojanja porodice i škole – pa umjesto da odrasli budu ponosni što djeca slijede njihove savjete i ideale, oni tuguju ako su djeca napravila pogrešne izbore po pitanju društva ili aktivnosti i sadržaja u svom životu, ili došli u sukob sa moralom i nedozvoljenim radnjama.
Sada u vanrednim okolnostima, kada su djeca ograničena na kućni ambijent i virtuelno druženje, ostaje nezadovoljena potreba za socijalizacijom i druženjem. Usljed različitih životnih okolnosti i vlastitoj brizi za zdravlje i školske obaveze, neka djeca zaboravljaju na vrijednost prijateljstva. U utrci za zadaćama i ocjenama, promaknu poruke podrške i empatija za drugare koji su malo zatvoreniji ili u nekom problemu. Neka djeca zbog svoje samozatajne prirode ili nesigurnosti nisu spremna da iniciraju pozive, poruke, igrice, timski rad, razmjenu zadaća i sl. – te zbog toga ostaju van razrednih događaja, isključeni iz grupe, sami i prepušteni društvu odraslih. S druge strane, imamo djecu koja polaze samo od svojih potreba i interesa i ne mare za tuđe emocije i potrebe, te ponekad nepromišljeno ili iz zabave izreknu „teške“ riječi koje imaju obilježje uvrede, ismijavanja, ogovaranja ili prijetnji prema nekome. Obje navedene situacije izazivaju negativne emocije i stanja : tugu, bijes, razočerenje, povlačenje, usamljenost, nesigurnost…
Da bi izbjegli ove negativne pojave, svako dijete može poraditi na prijateljstvu i iz uloge druga pomoći da se neki dječak ili djevojčica u razredu lakše nosi sa životnim prilikama, izazovima, teškoćama. Uz podršku i razumijevanje prijatelja djeca lakše podnose i zdravstvene probleme, i lošije ocjene, i neuzvraćene simpatije, i konkurenciju, i neuspjeh, i druge nevolje.
Zato je poželjno da prijateljstvo njegujemo kroz dobre uzajamne odnose i da pokažemo interesovanje jedni za druge. Sigurno ćete izmamiti osmijeh i radost, dobiti povjerenje i divljenje svojih drugara i odraslih, te dobiti epitet PRIJATELJA kada i / ili ako :
- pokažete razumijevanje za trenutak ( ugodan ili neugodan) kroz koji vaš drug ili drugarica prolazi
- poštujete privatnost svog druga ili drugarice
- pokažete i svoje slabosti
- čestitate drugu ili drugarici na uspjehu u školi ili vannastavnim aktivnostima
- inicirate neku vrstu komunikacije s drugarima – druženje, igricu, timski rad na nekom projektu ili zadaći ( posebno prema onima koji se malo slabije snalaze u drugarskim odnosima)
- uputite neku razumnu kritiku kada drug ili drugarica srlja u probleme ili se dokazuje na pogrešan način
- nazovete drugare kada su bolesni – uputite riječi podške
- stavite se na raspolaganje za pomoć u zadaći
- sugerišete drugu ili drugarici ukoliko treba mijenjati svoj odnos prema nekome u pozitivnom smjeru
- iskazati neslaganje sa idejama koje mogu nekome ili vama lično štetiti
- pokazati divljenje za životne vrijednosti koje drug ili drugarica promoviše : iskrenost, humanost, empatija, poštenje, dobronamjernost, pozitivan humor, trud…
- ŽIVJETI PRIJATELJSTVO KAO UNIVERZALNU LJUDSKU VRIJEDNOST