12.03. prije 146 godina u Odžaku (Posavina), 12. marta 1878. godine rođen je Ćazim Ćatić, koji je uz svoje ime, još kao dječarac, uvijek dodavao i nadimak Musa. Bješe to godina kad je, kako sam kasnije napisa, „Švabo došao u Bosnu“. Njegov otac Hasan je upisao sina u mekteb, koji Ćazim završava nakon očeve smrti. Majka se preudaje u Tešanj, u kome dječak uči brijački zanat kod svog očuha i pohađa tešanjsku medresu. U medresi je bio vrijedan i darovit učenik. Veoma brzo savladava arapski, turski i persijski jezik. Kako bi izbjegao regrutaciju u vojsku, u svojoj dvadesetoj godini (1898.) odlazi u Carigrad, gdje upoznaje književnika Osmana Đikića i druži se s njim.
U Turskoj počinju i njegovi egzistencijalni problemi, s obzirom da je novac od majke i očuha rijetko stizao, a zaposlenja nije imao. Nakon tri godine boravka u Carigradu, vraća se u Bosnu. Odmah biva regrutovan i služi vojsku prvo u Tuzli, a potom u Budimpešti. Već tad sarađuje sa časopisom „ Bosanska vila“ u kojem objavljuje prve pjesme pune osude rata i otpora prema austro-ugarskoj okupaciji. Po povratku iz Mađarske, ponovo odlazi u Carigrad, gdje završava četvrti razred gimnazije. Materijalne neprilike ga, ipak, ponovo vode u Bosnu. U Sarajevu upisuje Šerijatsku sudačku školu. Po završetku škole odlazi u Zagreb, gdje dvije godine provodi kao student Pravnog fakulteta. Zahvaljujući nemirnom duhu, upoznaje pjesnika Antuna Gustava Matoša i postaje dio zagrebačkog pjesničkog kruga, koji je bio prepoznatljiv po veoma nadarenim pjesnicima, kvalitetnim književnim raspravama, ali i neurednom, kafanskom životu.
Nakon dvije godine izbivanja, vraća se u Bosnu. Sarađuje sa časopisima „ Sarajevski list“ i „Muslimanska sloga“. Muhamed Bekir Kalajdžić, vlasnik štamparije i časopisa „Biser“, nudi mu da u Mostaru preuzme uredništvo „Bisera“, što Ćazim prihvata. Nepune dvije godine provedene na tom poslu su ujedno i godine kad je pjesnik najviše stvarao i vrijedno radio.
Sarajevski atentat ( 28.6.1914.) Ćatića ponovo povlači u ratni vihor: najprije je mobilisan u Tuzlu, a ubrzo premješten u Mađarsku. U vojsci dobija tuberkulozu te ga marta 1915.g demobilišu i šalju kući u Tešanj.
Umro je 6. aprila 1915. godine, navršivši tek 37 godina života.
Za života, Musa Ćazim Ćatić je objavio samo jednu zbirku pjesama – 1914. godine. Sva njegova djela naknadno su sabrana i objavljena u dvije knjige:
„Izvorna poezija“ i „Izvorna i prevedena proza“.
Na njegovom mezaru u Tešnju je isklesano:
Ovdje leži pjesnik odličnoga dara,
Koji nije tražio časti ni šićara,
Već boemski živio i čuvstveno pjev’o,
Dok ga smrt ne doprati do ovog mezara.
Izvori: Abdurahman Nametak, “Musa Ćazim Ćatić”, Izdavač: Narodni univerzitet u
Tešnju (Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj), Tešanj, godina 1965., str. 20
