PREDAVANJE ZA RODITELJE
Profesionalni razvoj je proces upoznavanja vlastitih sposobnosti, vrijednosti i interesa, istraživanje svijeta rada te pronalaženje pravog puta karakterističnog za svakog pojedinca.
Profesionalni razvoj počinje pitanjima koja se često postavljaju djeci: «Što bi htio biti kad odrasteš?», «Što bi htjela raditi kada budeš velika?». Već iz tih pitanja djeca shvataju kako će u budućnosti nešto postati i kako sama mogu izabrati što će biti. Ali, na profesionalni razvoj pojedinca ipak utječu ponajprije roditelji, zatim porodica, škola, vršnjaci, mjesto stanovanja i dr. Svaki roditelj želi dobro svom djetetu i želi mu pomoći u donošenju prave odluke o izboru zanimanja.
Da bi proces izbora zanimanja bio uspješan, pojedinac mora poznavati sebe, svoje interese, vrijednosti i sposobnosti kao i svijet rada, raznovrsna zanimanja i njihove zahtjeve. Dobro je imati na umu kako nema «idealnog» posla za svaku osobu, jer ljudi se s vremenom mijenjaju, pa se mijenja i njihov interes za određeno zanimanje. Osim toga, danas su promjene u svijetu rada jako brze i uspješna osoba postaje ona koja je sposobna prilagoditi se tim promjenama.
Uloga roditelja u profesionalnoj orijentaciji je potaknuti dijete da počne razmišljati o vlastitoj budućnosti i na taj način mu pomoći doći do odgovora na pitanja:
- «Ko sam ja?» – kakve su moje želje, sposobnosti, interesi
- «Šta namjeravam?» – koja su mi zanimanja na raspolaganju i kakve mi pripreme trebaju?
- Šta želim biti kad porastem?
Pitanja je bezbroj, a odgovora malo. Dok su djeca najčešće vođena emocijama, entuzijazmom i afinitetima u razmišljanjima o odabiru prave škole, roditelji su skloniji gledanju u dalju budućnost i racionaliziranju takve odluke. Šta je zaista „racionalni“ izbor prave škole u današnjem vremenu? Gimnazija? Stručna škola? Šta je bolje „na duge staze“?
Činjenica je da ne postoji fiksno i univerzalno korisno zanimanje u bliskoj ili daljoj budućnosti. Ignorisanje prepoznatih talenata ili specifičnih vještina i afiniteta koje dijete ima radi neizvjesnih budućih koristi za koje se pretpostavlja da donosi neko „popularno zanimanje“ ne čini se baš mudrom odlukom. Nažalost dešava se „žrtvovanje“ dječijeg talenta u npr. nekim manuelnim vještinama koje vode direktno na tržište rada u korist upisa u gimnazije koje mlade ljude pripremaju za opće akademsko znanje i zanimanja koja iziskuju završetak fakulteta. Visoka akademska zvanja prvobitno generiraju veće prihode u budućnosti, ali trenutna situacija na tržištu rada upozorava na veliki procenat nezaposlenosti i ljudi sa fakultetskom diplomom.
Treba imati u vidu da izranjaju nove kreativne industrije koje zahtijevaju specifične vještine i talente na kojima se kontinuirano treba raditi, i to najčešće van sistema formalnog obrazovanja. Zato je važno u startu biti fleksibilan i spreman za mijenjanje zanimanja i radnog mjesta. Koncept cjeloživotnog učenja – stručno usavršavanje u struci, vertikalna prohodnost znanja i vještina,certificiranje vještina i znanja, kursna i fakultativna nastava, kao i volonterski programi – idu u prilog tome.
Većina mladih ljudi će tokom svog životnog vijeka biti u prilici da češće mijenja zanimanja od njihovih roditelja, te da kontinuirano usvajaju nove vještine i znanja. Stvarne potrebe poslodavaca na tržištu rada diktiraju globalizacijski trendovi i naučno-tehnološki napredak , transferiranje znanja iz jednog zanimanja u drugo, inovativnost i kritičko mišljenje. Savremeni trendovi u društvu – socijalne, zdravstvene, ekonomske i klimatske prilike, kao i nove pošasti diktiraju nove potrebe i u sferi školovanja i gradnje karijere. Sve više dolazi do izražaja potreba za nekonvencionalnim, nestandardiziranim znanjima i vještinama koja odstupaju od norme i forme.Očito je da neka zanimanja stihijski nestaju i kreira se prostor za neka nova, još nepoznata zanimanja.
Imajući u vidu navedeno, zaista su i djeca i roditelji pred velikim zadatkom : Kako donijeti ispravnu pravu odluku, kako izbjeći grešku kada uopšte nismo sigurni da li će neka zanimanja uopšte postojati u budućnosti!?
Najvažnija uloga porodice je savjetodavna i pružanje podrške. Stoga je važno podržati i ohrabriti dijete kako bi samostalno i odgovorno odlučilo o svom budućem zanimanju.
Druga uloga porodice je pružanje iskustvenih savjeta. Budite otvoreni i iskreni prema svojoj djeci, slušajte ih i razgovarajte s njima tako da im vaša iskustva posluže kao primjer i pouka.
Slušajte što vam govore vaša djeca. Slušajte snove, brige, nade, nesigurnsti i uzbuđenja djece kada govore o svojoj budućnosti. Slušajte što pričaju o poslovima o kojima razmišljaju i kako donose odluke. Omogućite djetetu da upozna različite poslove, promatra ljude kako rade, dođe do knjiga i brošura o zanimanjima koja ga interesiraju.
Razmislite o vašim osobnim, možda i skrivenim željama o zanimanju vašeg djeteta. Je li to ono što u istinu odgovara vašem djetetu i podudaraju se vaše želje s djetetovim? Koliko su vaša očekivanja realna? Vaša visoka, ali istodobno realna očekivanja pomoći će vašem djetetu da samostalno sebi postavi najbolje ciljeve. Adolescencija je vrijeme promjena kada mladi ljudi sve više traže svoju nezavisnost i kada odrasli napuštaju dio svoga autoriteta kako bi mladima dopustili da postanu sami odgovorni za svoje živote. Ne brinite, adolescenti bi se zapravo i trebali malo boriti, jer izazovi koji stoje pred njima u budućnosti nisu nimalo laki. U svakom slučaju, ljubav, podrška, razumna ograničenja i zdravo rasuđivanje ljudi važnih u njihovim životima mogu mladima dati čvrste temelje za uspjeh u ovom vremenu velikih promjena.
Roditelji često griješe, smatrajući kako njihova djeca trebaju naslijediti njihovo zanimanje ili suprotno, nastojeći dijete potpuno odvratiti od zanimanja koje oni imaju. Ima onih koji putem svog djeteta nastoje ostvariti svoje neostvarene želje i ambicije ili pak onih koji u potpunosti odbijaju sudjelovati u izboru zanimanja svoje djece. To se događa zbog toga što neki roditelji ne znaju želje, nade i strahove svoje djece. Možda im je nekad važnije oprati automobil, suđe ili pogledati TV nego slušati svoje dijete. Ali, propušteni trenucti izgubljeni su zauvijek.
Koliko puta smo izgovorili da u našem životu ne postoji ništa važnije od naše djece? PA POKAŽITE IM TO.
Pripremila:
Meliha Baručija
Pedagog škole
